| ← Leviticus (24/27) → |
| 1. | Jahve reče Mojsiju: |
| 2. | Naredi Izraelcima da ti za svijećnjak donose čistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. |
| 3. | Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od večeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedočanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. |
| 4. | Neka Aron neprekidno održava svjetlila na čistome svijećnjaku pred Jahvom." |
| 5. | Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogača. Neka u svakoj pogači budu dvije desetine efe. |
| 6. | Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na čistome stolu što je pred Jahvom. |
| 7. | Na svaki red stavi čistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi. |
| 8. | Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vječnoga Saveza. |
| 9. | Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posvećenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba." |
| 10. | A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem. |
| 11. | Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. - |
| 12. | Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina. |
| 13. | Onda Jahve reče Mojsiju: |
| 14. | Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. |
| 15. | Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; |
| 16. | tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. |
| 17. | Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. |
| 18. | Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život. |
| 19. | Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio: |
| 20. | lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. |
| 21. | Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti. |
| 22. | Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš." |
| 23. | Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovača izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Učine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio. |
| ← Leviticus (24/27) → |