| ← Lamentations (5/5) |
| 1. | Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! |
| 2. | Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima. |
| 3. | Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. |
| 4. | Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti. |
| 5. | Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. |
| 6. | Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. |
| 7. | Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. |
| 8. | Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. |
| 9. | Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji. |
| 10. | Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi. |
| 11. | Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. |
| 12. | Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali. |
| 13. | Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. |
| 14. | Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama. |
| 15. | Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. |
| 16. | Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! |
| 17. | Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru: |
| 18. | zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. |
| 19. | Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. |
| 20. | Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? |
| 21. | Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. |
| 22. | Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? |
| ← Lamentations (5/5) |