| ← John (2/21) → |
| 1. | Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. |
| 2. | Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. |
| 3. | Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." |
| 4. | Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" |
| 5. | Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" |
| 6. | A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. |
| 7. | Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. |
| 8. | Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. |
| 9. | Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika |
| 10. | i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." |
| 11. | Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. |
| 12. | Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. |
| 13. | Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. |
| 14. | U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. |
| 15. | I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, |
| 16. | a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." |
| 17. | Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. |
| 18. | Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" |
| 19. | Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." |
| 20. | Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" |
| 21. | No on je govorio o hramu svoga tijela. |
| 22. | Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. |
| 23. | Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. |
| 24. | No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao |
| 25. | i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. |
| ← John (2/21) → |