| ← Job (8/42) → |
| 1. | Bildan iz Šuaha progovori tad i reče: |
| 2. | Dokad ćeš jošte govoriti tako, dokle će ti riječ kao vihor biti? |
| 3. | TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? |
| 4. | Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. |
| 5. | Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; |
| 6. | ako li budeš čist i neporočan, odsad će svagda on nad tobom bdjeti i obnovit će kuću pravedniku. |
| 7. | Bit će malena tvoja sreća prošla prema budućoj što te očekuje. |
| 8. | No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost pređa njihovih pripazi. |
| 9. | Od jučer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. |
| 10. | Oni će te poučit' i reći ti, iz srca će svog izvući besjede: |
| 11. | 'Izvan močvare zar će rogoz nići? Zar će bez vode trstika narasti? |
| 12. | Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. |
| 13. | To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: |
| 14. | Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuća paukova. |
| 15. | Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. |
| 16. | Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. |
| 17. | Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. |
| 18. | A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga niječe: 'Nikada te ne vidjeh!' |
| 19. | I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje već niče iz zemlje. |
| 20. | Ne, Bog neće odbacit' neporočne, niti će rukom poduprijet' opake. |
| 21. | Smijeh će ti opet ispuniti usta, s usana će odjeknuti klicanje. |
| 22. | Dušmane će ti odjenut' sramota i šatora će nestat' zlikovačkog.'" |
| ← Job (8/42) → |