←  Job (36/42)  →

---

1.

Elihu nastavi i reče:

2.

Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.

3.

Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

4.

Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.

5.

Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

6.

Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

7.

S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

8.

Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

9.

djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

10.

Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

11.

Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.

12.

Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.

13.

A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;

14.

u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

15.

Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:

16.

izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

17.

Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

18.

nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

19.

Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.

20.

Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.

21.

Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.

22.

Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?

23.

Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?

24.

Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

25.

S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.

26.

Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!

27.

U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

28.

Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

31.

Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

29.

Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

30.

Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

32.

On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.

33.

Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.

---

←  Job (36/42)  →