| ← Job (26/42) → | 
| 1. | Job progovori i reče: | 
| 2. | Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! | 
| 3. | Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. | 
| 4. | Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?" | 
| 5. | Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. | 
| 6. | Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. | 
| 7. | On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. | 
| 8. | On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. | 
| 9. | On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. | 
| 10. | On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. | 
| 11. | Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. | 
| 12. | Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. | 
| 13. | Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. | 
| 14. | Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?" | 
| ← Job (26/42) → |