← Job (26/42) → |
1. | Job progovori i reče: |
2. | Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti! |
3. | Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. |
4. | Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?" |
5. | Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. |
6. | Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. |
7. | On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. |
8. | On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. |
9. | On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. |
10. | On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. |
11. | Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. |
12. | Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću. |
13. | Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. |
14. | Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?" |
← Job (26/42) → |