| ← Job (22/42) → |
| 1. | Elifaz Temanac progovori tad i reče: |
| 2. | Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. |
| 3. | Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan? |
| 4. | Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti? |
| 5. | Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? |
| 6. | Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine; |
| 7. | ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima; |
| 8. | otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; |
| 9. | puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku. |
| 10. | Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni. |
| 11. | Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. |
| 12. | Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? |
| 13. | Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? |
| 14. | Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' |
| 15. | TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? |
| 16. | Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. |
| 17. | Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?' |
| 18. | A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. |
| 19. | Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju: |
| 20. | 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" |
| 21. | S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća. |
| 22. | Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi. |
| 23. | Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, |
| 24. | tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni. |
| 25. | Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene. |
| 26. | Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno. |
| 27. | Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao. |
| 28. | Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost. |
| 29. | Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe. |
| 30. | Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke." |
| ← Job (22/42) → |