←  Job (20/42)  →

---

1.

Sofar iz Naamata progovori tad i reče:

2.

Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje

3.

dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.

4.

Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,

5.

da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.

6.

Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

7.

poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

8.

Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.

9.

Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti

10.

Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.

11.

Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.

12.

Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

13.

sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.

14.

Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.

15.

Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.

16.

Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

17.

Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

18.

Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.

19.

Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,

20.

jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.

21.

Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.

22.

Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.

23.

I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

24.

Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.

25.

Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

26.

na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.

27.

Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.

28.

Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.

29.

Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje."

---

←  Job (20/42)  →