← Job (20/42) → |
1. | Sofar iz Naamata progovori tad i reče: |
2. | Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje |
3. | dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći. |
4. | Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, |
5. | da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. |
6. | Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, |
7. | poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' |
8. | Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. |
9. | Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti |
10. | Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. |
11. | Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. |
12. | Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; |
13. | sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. |
14. | Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. |
15. | Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe. |
16. | Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. |
17. | Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. |
18. | Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine. |
19. | Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, |
20. | jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. |
21. | Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. |
22. | Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. |
23. | I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. |
24. | Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti. |
25. | Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, |
26. | na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. |
27. | Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. |
28. | Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. |
29. | Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje." |
← Job (20/42) → |