← Job (15/42) → |
1. | Elifaz Temanac progovori tad i reče: |
2. | Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? |
3. | Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? |
4. | Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. |
5. | Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, |
6. | vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. |
7. | Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? |
8. | Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? |
9. | Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? |
10. | Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. |
11. | Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? |
12. | Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima |
13. | kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! |
14. | Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? |
15. | Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, |
16. | a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! |
17. | Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, |
18. | i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa |
19. | kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. |
20. | Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. |
21. | Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. |
22. | Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, |
23. | strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. |
24. | Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. |
25. | On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom |
26. | Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. |
27. | Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. |
28. | Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; |
29. | cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. |
30. | On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. |
31. | U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. |
32. | Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. |
33. | Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. |
34. | Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. |
35. | Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj." |
← Job (15/42) → |