← Job (11/42) → |
1. | Sofar iz Naama progovori tad i reče: |
2. | Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati? |
3. | Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? |
4. | Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' |
5. | Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori |
6. | kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište. |
7. | Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga? |
8. | Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? |
9. | Duže je od zemlje - šire je od mora! |
10. | Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? |
11. | Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. |
12. | Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. |
13. | Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, |
14. | ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, |
15. | čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš. |
16. | Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla. |
17. | Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. |
18. | U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru. |
19. | Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost. |
20. | A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada." |
← Job (11/42) → |