| ← Jeremiah (6/52) → |
| 1. | Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreća, propast velika. |
| 2. | Može li se Kći sionska usporedit' s nježnom tratinom? |
| 3. | K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. |
| 4. | S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a večernje sjene duljaju! |
| 5. | Na noge! Navalimo usred noći, razrušimo dvore njene!" |
| 6. | Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlačenje. |
| 7. | Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opačina izvire. U njemu se čuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. |
| 8. | Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." |
| 9. | Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput berača pruži ruke među čokote!" |
| 10. | Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila. |
| 11. | Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladića. Sve će ih obuzeti: muža i ženu, starca i čovjeka zrele dobi. |
| 12. | Njihove će kuće pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ću ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, |
| 13. | jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. |
| 14. | I olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. |
| 15. | Nek' se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. |
| 16. | Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!' |
| 17. | I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Nećemo paziti!' |
| 18. | Zato čujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! |
| 19. | Čuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu riječi moje, Zakon moj odbaciše. |
| 20. | Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." |
| 21. | Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje će se spotaći, oci i djeca zajedno, poginut će susjed zajedno s prijateljem." |
| 22. | Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: |
| 23. | u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buči kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kćeri sionska. |
| 24. | Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. |
| 25. | Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer mačevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. |
| 26. | Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer će doći nenadano na nas pustošnik. |
| 27. | Postavih te za ispitivača naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. |
| 28. | Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveću i mjed i željezo, svi su pokvareni. |
| 29. | Mijeh sopće da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevač trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlučiti." |
| 30. | Srebro odbačeno, tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci! |
| ← Jeremiah (6/52) → |