| ← Jeremiah (48/52) → |
| 1. | O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiđen je Kirjatajim i osvojen, tvrđa posramljena, razorena, |
| 2. | nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit ćeš razoren, mač već ide za tobom! |
| 3. | Slušaj! Jauci se čuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' |
| 4. | 'Moab je smlavljen!' čuje se vrištanje mališa njegovih. |
| 5. | Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašću. |
| 6. | 'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' |
| 7. | Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ćeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima svojim. |
| 8. | Pustošnik će doći u svaki grad, nijedan mu neće izmaći: Dolina će biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! |
| 9. | Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. |
| 10. | Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti! |
| 11. | Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. |
| 12. | Ali, evo, dolaze dani - govori Jahve - "i ja ću mu poslati tlačitelje koji će ga pretakati, isprazniti njegove bačve i sudove njegove porazbijati. |
| 13. | I tada će se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." |
| 14. | Kako možete reći: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." |
| 15. | Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, riječ je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. |
| 16. | Bliži se propast Moabova, nesreća njegova hiti. |
| 17. | Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi čvrsta palica, žezlo veličanstveno!" |
| 18. | Siđi sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kćeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. |
| 19. | Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" |
| 20. | Moab se stidi jer je slomljen. Plačite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan. |
| 21. | Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, |
| 22. | nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, |
| 23. | Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, |
| 24. | Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. |
| 25. | Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena. |
| 26. | Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. |
| 27. | Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u krađi te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" |
| 28. | Ostavite gradove, živite u pećinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana! |
| 29. | Čuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! |
| 30. | Poznajem ja obijest njegovu - riječ je Jahvina - laž njegovih riječi, laž djela njegovih! |
| 31. | Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. |
| 32. | Više nego nad Jazerom, plakat ću nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. |
| 33. | Iščeznu radost i veselje iz voćnjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožđa ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." |
| 34. | Urlanje Hešbona i Elalea čuje se sve do Jahasa. Viču od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. |
| 35. | U Moabu ću učiniti - riječ je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. |
| 36. | Stoga mi srce poput frule dršće za Moabom, srce moje poput frule dršće za ljudima Kir Heresa: jer propade stečevina koju stekoše! |
| 37. | Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. |
| 38. | Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krčag koji se nikomu ne mili" - riječ je Jahvina. |
| 39. | Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. |
| 40. | Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. |
| 41. | Gradovi su zauzeti, osvojene tvrđave. Srce moapskih junaka bit će toga dana kao srce žene u trudovima. |
| 42. | Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. |
| 43. | Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - riječ je Jahvina. |
| 44. | Tko stravi umakne, u jamu će pasti; tko se iz jame izvuče, u zemlju će pasti. Da, to ću svaliti na Moab u danima kazne njegove" - riječ je Jahvina. |
| 45. | U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepoočnice Moabu i tjeme sinova nemirničkih. |
| 46. | Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kćeri tvoje u progonstvo. |
| 47. | Ali ću promijeniti udes Moabov u budućnosti" - riječ je Jahvina. Dovde suđenje Moabu. |
| ← Jeremiah (48/52) → |