James (1/5) → |
1. | Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. |
2. | Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje |
3. | znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. |
4. | Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. |
5. | Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. |
6. | Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. |
7. | Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina - |
8. | čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. |
9. | Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, |
10. | a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: |
11. | sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. |
12. | Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. |
13. | Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. |
14. | Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. |
15. | Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. |
16. | Ne varajte se, braćo moja ljubljena! |
17. | Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. |
18. | Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. |
19. | Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. |
20. | Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. |
21. | Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. |
22. | Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. |
23. | Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: |
24. | promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. |
25. | A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. |
26. | Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. |
27. | Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. |
James (1/5) → |