| ← Isaiah (9/66) → |
| 1. | Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. |
| 2. | Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen. |
| 3. | Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. |
| 4. | Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. |
| 5. | Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. |
| 6. | Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. |
| 7. | Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela. |
| 8. | Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: |
| 9. | Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi. |
| 10. | Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: |
| 11. | Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. |
| 12. | Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. |
| 13. | Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. |
| 14. | Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep. |
| 15. | Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. |
| 16. | Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. |
| 17. | Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. |
| 18. | Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. |
| 19. | [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: |
| 20. | Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena. |
| ← Isaiah (9/66) → |