| ← Isaiah (57/66) → |
| 1. | Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik |
| 2. | da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio počiva na svom ležaju. |
| 3. | Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! |
| 4. | S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? |
| 5. | Vi koji se raspaljujete među hrašćem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujući djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! |
| 6. | Dio je tvoj među oblucima potočnim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? |
| 7. | Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. |
| 8. | Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogađala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludničila s njima gledajuć' im mušku snagu. |
| 9. | S uljem za Molekom trčiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. |
| 10. | Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. |
| 11. | Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oči, zato me se nisi bojala. |
| 12. | Ali ću objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neće koristiti. |
| 13. | Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru moju. |
| 14. | Govorit će se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! |
| 15. | Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. |
| 16. | Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. |
| 17. | Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim |
| 18. | i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - |
| 19. | stavit ću hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ću te izliječiti." |
| 20. | Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. |
| 21. | Nema mira grešnicima! govori Bog moj. |
| ← Isaiah (57/66) → |