| ← Isaiah (43/66) → |
| 1. | Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! |
| 2. | Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. |
| 3. | Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. |
| 4. | Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. |
| 5. | Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka ću ti dovest' potomstvo i sabrat ću te sa zapada. |
| 6. | Reći ću sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kćeri moje s kraja zemlje, |
| 7. | sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i načinio." |
| 8. | Izvedi narod slijep, premda oči ima, i gluh, premda uši ima. |
| 9. | Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se čuje da se može reći: "Istina je!" |
| 10. | Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. |
| 11. | Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. |
| 12. | Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog |
| 13. | od vječnosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što učinim, tko izmijeniti može? |
| 14. | Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ću prijevornice zatvorima i Kaldejci će udarit u kukanje. |
| 15. | Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" |
| 16. | Ovako govori Jahve, koji put po moru načini i stazu po vodama silnim; |
| 17. | koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. |
| 18. | Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. |
| 19. | Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. |
| 20. | Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. |
| 21. | I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu! |
| 22. | Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! |
| 23. | Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me častio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištući kada. |
| 24. | Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi. |
| 25. | A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. |
| 26. | Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. |
| 27. | Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, |
| 28. | knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izručih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela. |
| ← Isaiah (43/66) → |