| ← Isaiah (42/66) → |
| 1. | Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. |
| 2. | On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. |
| 3. | On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, |
| 4. | ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. |
| 5. | Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. |
| 6. | Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, |
| 7. | da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. |
| 8. | Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. |
| 9. | Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. |
| 10. | Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! |
| 11. | Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! |
| 12. | Nek' daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! |
| 13. | Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. |
| 14. | Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. |
| 15. | Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. |
| 16. | Vodit ću slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. |
| 17. | Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" |
| 18. | Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! |
| 19. | Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? |
| 20. | Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo! |
| 21. | Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi Zakon svoj. |
| 22. | A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" |
| 23. | Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? |
| 24. | Tko je pljačkašu izručio Jakova i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji Zakon nismo slušali? |
| 25. | Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze. |
| ← Isaiah (42/66) → |