| ← Isaiah (40/66) → |
| 1. | Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. |
| 2. | Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." |
| 3. | Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. |
| 4. | Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. |
| 5. | Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." |
| 6. | Glas nalaže: "Viči!" Odgovorih: "Što da vičem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. |
| 7. | Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. |
| 8. | Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka." |
| 9. | Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" |
| 10. | Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. |
| 11. | Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice. |
| 12. | Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? |
| 13. | Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? |
| 14. | S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? |
| 15. | Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! |
| 16. | Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. |
| 17. | Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. |
| 18. | S kime ćete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? |
| 19. | Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće. |
| 20. | Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu načini kip nepomičan. |
| 21. | Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? |
| 22. | On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. |
| 23. | On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. |
| 24. | Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. |
| 25. | S kime ćete mene prispodobit', tko mi je ravan? - kaže Svetac. |
| 26. | Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. |
| 27. | Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?" |
| 28. | Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. |
| 29. | Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. |
| 30. | Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. |
| 31. | Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. |
| ← Isaiah (40/66) → |