| ← Isaiah (33/66) → |
| 1. | Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati. |
| 2. | Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. |
| 3. | Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci |
| 4. | i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca. |
| 5. | Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću. |
| 6. | Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. |
| 7. | Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko. |
| 8. | Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. |
| 9. | Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. |
| 10. | Sada ću ustati, veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti. |
| 11. | Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj. |
| 12. | Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri. |
| 13. | Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" |
| 14. | Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?" |
| 15. | Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: |
| 16. | on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati. |
| 17. | Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu. |
| 18. | Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće? |
| 19. | Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. |
| 20. | Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. |
| 21. | Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti. |
| 23. | Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena! |
| 22. | Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti. |
| 24. | I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti. |
| ← Isaiah (33/66) → |