| ← Isaiah (32/66) → |
| 1. | Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: |
| 2. | svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. |
| 3. | Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno; |
| 4. | srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno; |
| 5. | pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom. |
| 6. | Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. |
| 7. | U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. |
| 8. | U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. |
| 9. | Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu. |
| 10. | Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati. |
| 11. | Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! |
| 12. | Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; |
| 13. | zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog. |
| 14. | Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima, |
| 15. | dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'. |
| 16. | U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku. |
| 17. | Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. |
| 18. | Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima. |
| 19. | A šuma će biti oborena, grad će biti snižen. |
| 20. | Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu! |
| ← Isaiah (32/66) → |