← Isaiah (26/66) → |
1. | U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa. |
2. | Otvorite vrata! Nek' uđe narod pravedni koji čuva vjernost, |
3. | čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda. |
4. | Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vječna; |
5. | on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, |
6. | te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." |
7. | Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. |
8. | Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. |
9. | Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. |
10. | Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino. |
11. | Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. |
12. | Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. |
13. | Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo. |
14. | Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! |
15. | Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! |
16. | Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. |
17. | Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. |
18. | Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta. |
19. | Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati. |
20. | Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. |
21. | Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani. |
← Isaiah (26/66) → |