| ← Isaiah (15/66) → |
| 1. | Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoć opustošen, šaptom pade Kir Moab! |
| 2. | Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaču; nad Nebom i nad Medebom Moab nariče! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; |
| 3. | na ulicama oblače vreće, na njegovim krovovima leleču! Na njegovim trgovima svi nariču i suze prolijevaju. |
| 4. | Jauču Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato dršću bokovi Moabu, strepi duša njegova; |
| 5. | srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašću. |
| 6. | Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. |
| 7. | Zato stečevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. |
| 8. | Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. |
| 9. | Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreću dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji. |
| ← Isaiah (15/66) → |