| ← Hosea (7/14) → |
| 1. | Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. |
| 2. | I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. |
| 3. | Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podlošću svojom. |
| 4. | Svi su oni preljubnici, kao peć su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. |
| 5. | U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. |
| 6. | U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; |
| 7. | poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. |
| 8. | Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogača što je ne prevrnuše. |
| 9. | Tuđinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! |
| 10. | Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! |
| 11. | Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. |
| 12. | Kamo god otišli, na njih ću razapeti svoju mrežu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. |
| 13. | Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lažu. |
| 14. | Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. |
| 15. | Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! |
| 16. | Okreću se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! |
| ← Hosea (7/14) → |