| ← Genesis (29/50) → |
| 1. | Jakov nastavi put i dođe u zemlju istočnu. |
| 2. | Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. |
| 3. | Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. |
| 4. | Odakle ste, braćo moja? - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. |
| 5. | Poznajete li, pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. |
| 6. | Je li zdravo? - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kći Rahela sa stadom", odgovore. |
| 7. | Još ima mnogo dana, nastavi on, "nije vrijeme spraćati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" |
| 8. | Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri, odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." |
| 9. | Dok je on još s njima govorio, dođe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. |
| 10. | Kako Jakov ugleda Rahelu, kćer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primače i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. |
| 11. | Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plač. |
| 12. | Potom Jakov kaza Raheli da je on sestrić njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrča i obavijesti oca. |
| 13. | Kad je Laban čuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrča mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuću. Ispriča Labanu sve što mu se dogodilo. |
| 14. | A onda Laban reče. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, |
| 15. | Laban reče Jakovu: "Zar ćeš me zato što si mi sestrić badava služiti! Kaži mi koliko ćeš tražiti za najam?" |
| 16. | A Laban imaše dvije kćeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlađoj Rahela. |
| 17. | Lea imala slabe oči, a Rahela bila stasita i lijepa. |
| 18. | Kako je Jakov volio Rahelu, reče: "Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu." |
| 19. | Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" |
| 20. | Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. |
| 21. | Poslije toga Jakov reče Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." |
| 22. | Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. |
| 23. | Ali navečer uzme svoju kćer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priđe k njoj. |
| 24. | Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kćeri Lei za sluškinju. |
| 25. | Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reče Labanu: "Zašto si mi to učinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" |
| 26. | Laban odgovori: "U našem mjestu nije običaj da se mlađa udaje prije starije. |
| 27. | Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ću ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. |
| 28. | Onda mu Laban dade i svoju kćer Rahelu za ženu. |
| 29. | Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kćeri Raheli za sluškinju. |
| 30. | Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. |
| 31. | Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. |
| 32. | Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti." |
| 33. | Opet zače i rodi sina te izjavi: "Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. |
| 34. | Opet zače i rodi sina te izjavi: "Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. |
| 35. | A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ću Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati. |
| ← Genesis (29/50) → |