| ← Genesis (18/50) → |
| 1. | Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. |
| 2. | Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju |
| 3. | pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! |
| 4. | Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. |
| 5. | Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" |
| 6. | Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" |
| 7. | Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. |
| 8. | Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. |
| 9. | Gdje ti je žena Sara? - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. |
| 10. | Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. |
| 11. | Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. |
| 12. | Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" |
| 13. | Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' |
| 14. | Zar je Jahvi išta nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina." |
| 15. | Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!" |
| 16. | Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. |
| 17. | Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti |
| 18. | kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? |
| 19. | Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." |
| 20. | Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. |
| 21. | Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." |
| 22. | Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. |
| 23. | Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? |
| 24. | Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? |
| 25. | Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" |
| 26. | Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto." |
| 27. | Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu, opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! |
| 28. | Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori. |
| 29. | Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset? - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori. |
| 30. | Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset? - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset." |
| 31. | Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu, nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." |
| 32. | Neka se Gospodin ne ljuti, on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori. |
| 33. | Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. |
| ← Genesis (18/50) → |