| ← Ezekiel (24/48) → |
| 1. | Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: |
| 2. | Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. |
| 3. | Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! |
| 4. | Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleće! Napuni ga ponajboljim kostima! |
| 5. | Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' |
| 6. | Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkom, zahrđalu loncu s kojega se hrđa ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! |
| 7. | Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! |
| 8. | Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' |
| 9. | Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvničkome, jer ću veliku lomaču naložiti! |
| 10. | Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj začina, nek' izgore i kosti! |
| 11. | A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i nečistoća njegova sva se rastopi, da se uništi hrđa na njemu! |
| 12. | Grdne li muke! Ali se velika hrđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. |
| 13. | Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! |
| 14. | Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - riječ je Jahve Gospoda." |
| 15. | I dođe mi riječ Jahvina: |
| 16. | Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! |
| 17. | Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače." |
| 18. | Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. |
| 19. | Narod me na to zapita: "Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?" |
| 20. | Ja im odgovorih: "Dođe mi riječ Jahvina: |
| 21. | Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ću svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! |
| 22. | Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! |
| 23. | Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete čiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! |
| 24. | A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!' |
| 25. | A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove - |
| 26. | u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! |
| 27. | U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!" |
| ← Ezekiel (24/48) → |