| ← Exodus (19/40) → |
| 1. | Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. |
| 2. | Idući od Refidima, dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, |
| 3. | a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: |
| 4. | 'Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. |
| 5. | Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - |
| 6. | vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet.' Tim riječima oslovi Izraelce." |
| 7. | Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. |
| 8. | A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit ćemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. |
| 9. | Nato Jahve reče Mojsiju: "Ja ću, evo, doći k tebi u gustom oblaku da narod čuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. |
| 10. | Pođi k narodu, reče Jahve Mojsiju, "i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; |
| 11. | neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Jahve na brdo Sinaj naočigled svega puka. |
| 12. | Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete! Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. |
| 13. | Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." |
| 14. | Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. |
| 15. | Budite gotovi za prekosutra! - rekne Mojsije narodu. "Ne primičite se ženi!" |
| 16. | A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. |
| 17. | Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. |
| 18. | Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. |
| 19. | Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. |
| 20. | Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. |
| 21. | Sad Jahve reče Mojsiju: "Siđi i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. |
| 22. | I sami svećenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se očistiti, da ih Jahve ne uništi." |
| 23. | Narod se ne može popeti na brdo Sinaj, odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" |
| 24. | Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom, odgovori mu Jahve. "Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." |
| 25. | Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza. |
| ← Exodus (19/40) → |