| ← Ecclesiastes (3/12) → |
| 1. | Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. |
| 2. | Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. |
| 3. | Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. |
| 4. | Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. |
| 5. | Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. |
| 6. | Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja. |
| 7. | Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. |
| 8. | Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. |
| 9. | Koja je posleniku korist od njegovih napora? |
| 10. | Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim. |
| 11. | Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja. |
| 12. | Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. |
| 13. | I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. |
| 14. | I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje. |
| 15. | Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. |
| 16. | Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac. |
| 17. | Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin." |
| 18. | Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." |
| 19. | Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. |
| 20. | I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. |
| 21. | Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? |
| 22. | Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega? |
| ← Ecclesiastes (3/12) → |