Ecclesiastes (11/12)  

1. Baci kruh svoj na vodu i naći ćeš ga poslije mnogo vremena.
2. Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo će zlo zadesiti zemlju.
3. Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.
4. Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje.
5. Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori.
6. Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek' ti ruka ne počiva. Jer ne znaš da li će biti bolje ovo ili ono, ili će oboje biti jednako dobro.
7. Ljupka je svjetlost i ugodno je očima vidjeti sunce.
8. Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći.
9. Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog.
10. Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

  Ecclesiastes (11/12)