| ← Daniel (3/12) → |
| 1. | Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. |
| 2. | Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. |
| 3. | Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. |
| 4. | Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: |
| 5. | u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! |
| 6. | Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu." |
| 7. | Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. |
| 8. | Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. |
| 9. | Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! |
| 10. | Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; |
| 11. | a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. |
| 12. | A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." |
| 13. | Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. |
| 14. | A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? |
| 15. | Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" |
| 16. | Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. |
| 17. | Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. |
| 18. | No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao." |
| 19. | Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. |
| 20. | On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja. |
| 21. | Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć. |
| 22. | Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. |
| 23. | A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć. |
| 24. | I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. |
| 25. | Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: |
| 26. | Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! |
| 27. | Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. |
| 28. | Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. |
| 29. | Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. |
| 30. | Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro. |
| 31. | Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio. |
| 32. | Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, |
| 33. | te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. |
| 34. | O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, |
| 35. | ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, |
| 36. | kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. |
| 37. | Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. |
| 38. | Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi |
| 39. | Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! |
| 40. | Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju. |
| 41. | Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. |
| 42. | Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! |
| 43. | Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! |
| 44. | Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! |
| 45. | Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći |
| 46. | Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom, |
| 47. | tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći. |
| 48. | Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći. |
| 49. | No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći |
| 50. | te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića |
| 51. | Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga: |
| 52. | Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! |
| 53. | Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! |
| 54. | Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! |
| 55. | Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! |
| 56. | Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! |
| 57. | Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 58. | Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 59. | Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 60. | Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 61. | Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 62. | Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 63. | Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 64. | Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 65. | Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 66. | Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 67. | Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 68. | Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 69. | Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 70. | Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 71. | Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 72. | Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 73. | Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 74. | Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! |
| 75. | Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 76. | Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 77. | Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 78. | Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 79. | Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 80. | Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 81. | Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 82. | Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 83. | Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! |
| 84. | Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 85. | Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 86. | Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 87. | Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! |
| 88. | Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena. |
| 89. | Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! |
| 90. | Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!"] |
| 24. | Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" |
| 25. | On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu." |
| 26. | Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. |
| 27. | Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. |
| 28. | Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! |
| 29. | Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." |
| 30. | Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. |
| 31. | Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! |
| 32. | Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji. |
| 33. | Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja! |
| ← Daniel (3/12) → |