| ← Acts (6/28) → |
| 1. | U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. |
| 2. | Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. |
| 3. | De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, |
| 4. | a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi." |
| 5. | Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. |
| 6. | Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. |
| 7. | I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru. |
| 8. | Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. |
| 9. | Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, |
| 10. | ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. |
| 11. | Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga." |
| 12. | Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. |
| 13. | Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. |
| 14. | Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'." |
| 15. | A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela. |
| ← Acts (6/28) → |