| ← Acts (26/28) → |
| 1. | Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: |
| 2. | Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, |
| 3. | jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." |
| 4. | Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. |
| 5. | Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoće, svjedočiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. |
| 6. | I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje koje Bog dade ocima našim |
| 7. | i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noću i danju služeći Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. |
| 8. | Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" |
| 9. | Pa i ja sam nekoć smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazarećanina. |
| 10. | To sam i činio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih svećenika dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali |
| 11. | i po svim ih sinagogama često mučenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima." |
| 12. | Radi toga pođoh u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika |
| 13. | kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. |
| 14. | Pošto popadasmo na zemlju, začuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praćakati.' |
| 15. | Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! |
| 16. | Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. |
| 17. | Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem |
| 18. | da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima.'" |
| 19. | Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. |
| 20. | Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. |
| 21. | Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. |
| 22. | Ali s pomoću Božjom sve do dana današnjega svjedočim, evo, malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: |
| 23. | da će Krist trpjeti i da će on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješćivati narodu i poganima." |
| 24. | Dok se on tako branio, Fest će mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." |
| 25. | Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego riječi istine i razbora kazujem. |
| 26. | Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. |
| 27. | Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" |
| 28. | Agripa će Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršćaninom postah!" |
| 29. | Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" |
| 30. | Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. |
| 31. | Udaljujući se govorili su među sobom: "Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili okove." |
| 32. | Agripa pak reče Festu: "Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara." |
| ← Acts (26/28) → |