| ← Acts (22/28) → |
| 1. | Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći. |
| 2. | Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: |
| 3. | Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. |
| 4. | Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, |
| 5. | kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." |
| 6. | Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. |
| 7. | Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' |
| 8. | Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' |
| 9. | Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. |
| 10. | Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' |
| 11. | Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." |
| 12. | Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - |
| 13. | dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. |
| 14. | A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih |
| 15. | jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. |
| 16. | I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" |
| 17. | Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos |
| 18. | i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.' |
| 19. | Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. |
| 20. | I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' |
| 21. | Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' |
| 22. | Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" |
| 23. | Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, |
| 24. | zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. |
| 25. | Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: "Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?" |
| 26. | Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!" |
| 27. | Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." |
| 28. | Tisućnik dometnu: "Ja stekoh to građanstvo za skupe novce." Pavao nato reče: "Ja sam se pak s njim i rodio." |
| 29. | Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. |
| 30. | Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. |
| ← Acts (22/28) → |