←  Acts (10/28)  →
1. U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete,
2. pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
3. U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"
4. Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.
5. Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.
6. On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more."
7. Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,
8. sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
9. Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti.
10. Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.
11. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju.
12. U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
13. I glas će mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"
14. Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto".
15. A glas će mu opet, po drugi put: "Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!"
16. To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17. Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima,
18. zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19. Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: "Evo, neka te trojica traže.
20. De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao."
21. Petar siđe k ljudima i reče: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?"
22. Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi."
23. Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope.
24. Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.
25. Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.
26. Petar ga pridigne govoreći: "Ustani! I ja sam čovjek."
27. I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge
28. te im reče: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim.
29. Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!"
30. Kornelije reče: "Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me
31. i reče: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
32. Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.'
33. Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!"
34. Petar tada prozbori i reče: "Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran,
35. nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.
36. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.
37. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:
38. kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."
39. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!
40. Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje -
41. ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."
42. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!
43. Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.
44. Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.
45. A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
46. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče:
47. Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?
48. I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
←  Acts (10/28)  →