| ← 1Corinthians (4/16) → |
| 1. | Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. |
| 2. | A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. |
| 3. | Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. |
| 4. | Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. |
| 5. | Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga. |
| 6. | Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. |
| 7. | Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? |
| 8. | Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! |
| 9. | Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima - |
| 10. | mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; |
| 11. | sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, |
| 12. | i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, |
| 13. | pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada. |
| 14. | Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. |
| 15. | Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! |
| 16. | Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. |
| 17. | Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim. |
| 18. | Neki se uzniješe kao da ja neću doći k vama. |
| 19. | Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit ću ne riječi onih nadutih, nego krepost. |
| 20. | Ta nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. |
| 21. | Što želite? Da k vama dođem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti? |
| ← 1Corinthians (4/16) → |